Snažno povećanje produktivnosti u poljoprivrednoj proizvodnji s jedne strane dovelo je do povećanja prinosa koji premašuje globalne prehrambene potrebe (žitarice za 250%, a voće i povrće za 20%) i nešto veće prehrambene sigurnosti svjetskog stanovništva (>800 mil. gladuje, >3 mlrd. je pothranjeno), ali s druge strane, rezultiralo je nefunkcionalnim prehrambenim sustavom koji potiče prekomjernu potrošnju kalorija, zagađenje okoliša i smanjenje bioraznolikosti te, posljedično, prekomjerno povećanje troškova za zaštitu okoliša i zdravstveni sustav.
Zbog takvog se „paradoksa produktivnosti“ proizvodnja hrane nalazi pred velikim izazovima, a ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) i inovacije postaju razvojni i egzistencijalni imperativ. Izazovi se kreću u rasponu od nestašica i globalnih tržišnih poremećaja uzrokovanih klimatskim promjenama i svjetskim krizama, globalnog problema gladi i pothranjenosti, demografske eksplozije i tranzicije, rasta srednjeg sloja stanovništva s većom kupovnom moći i većom potražnjom za proteinima mesa, do zahtjeva zelene tranzicije za održivom proizvodnjom koja uključuje smanjenje ugljičnog otiska i negativnog utjecaja na okoliš, ali i smanjenje pojedinih proizvodnji, npr. stočarske.
Ulaganje u R&D i inovacije jedini su način kako uravnotežiti ove proturječne zahtjeve, s jedne strane proizvoditi održivo i manje, a s druge strane zadovoljiti sve veću potražnju za hranom. Zato inovacije u budućnosti neće biti samo tehnološki i ekonomski imperativ za povećanje produktivnosti i konkurentnosti prehrambenog sektora, već prije svega ključni alat za rješavanje izazova koji su postavljeni pred poljoprivredom i prehrambenom industrijom.
Danas su inovacijski trendovi u proizvodnji hrane rezultat razvoja novih tehnologija i ambalažnih materijala, digitalizacije i ICT-ja (automatizacija i robotizacija, pametna poljoprivreda, primjena 3D bioprintera, blockchain tehnologije, AI-ja, dronova i pametnih senzora i dr.). Inovacijski trendovi dodatno su potaknuti zaoštravanjem standarda kvalitete i sigurnosti hrane, ali i potrošačkim preferencijama koje se kreću u trokutu između ubrzanog načina života, gastro-hedonizma i sve snažnije svijesti o zdravstvenim učincima hrane, što je rezultiralo brojnim inovacijama posebice u području metoda konzerviranja, aktivnog i inteligentnog pakiranja, funkcionalne i personalizirane hrane te marketinškim inovacijama povezanim s neuromarketingom i neurogastronomijom.
Hrvatska prehrambena industrija i poljoprivreda ne ulažu dovoljno u nove tehnologije i inovacije što rezultira niskom razinom produktivnosti i konkurentnosti. Također, na europskoj ljestvici inovacijske uspješnosti, prema Summary Innovation Indeks (SII) Hrvatska se nalazi u zadnjoj skupini s učinkom <70% prosjeka EU, a najslabije rezultate postiže u zaštiti intelektualnog vlasništva, odnosno od ulaska u EU zabilježili smo eksponencijalni pad registriranih žigova i industrijskih dizajna te patenata kao najsnažnijeg oblika zaštite tehnoloških inovacija, odnosno izuma. Posljedica je to nedovoljnog ulaganja u R&D, posebice privatnog sektora, odnosno udio privatnog sektora u ukupnim ulaganjima u R&D u Hrvatskoj iznosi 46,77% što je znatno manje od prosjeka EU (65,60%).
Razloge treba tražiti u tehnološkoj podinvestiranosti, razvoju temeljenom na uvezenim tehnologijama te niskom apsorpcijskom kapacitetu i osposobljenosti za brzo usvajanje i prilagodbu novih tehnologija.
U nastojanju da poveća razmjenu znanstvenih i tehnoloških informacija i potakne promišljanja tehnološkog razvoja, Znanstveno vijeće za tehnološki razvoj organizira Okrugli stol Razvoj tehnologija u prehrambenoj industriji 12. lipnja 2025., a o inovacijama kao odgovoru na globalne izazove u proizvodnji hrane pričat će prof. dr. sc. Dragan Kovačević (Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek, Hrvatska gospodarska komora (HGK), Zagreb).
