Nekoliko je faktora.
Manjak topline. Prirodno je da ljudi vole toplinu. Možda ne najveće vrućine, ali toplo i ugodno vrijeme vani većina ljudi voli. Tijelo ne drhti, nije hladno, ako i dođe do znojenja to se nekako eliminira brisanjem ili dezodoransima i to je to.
Surovije i mračnije boje. S manjkom sunca boje oko nas su mračnije, sivog tona, pa se to reflektira i na čovjekovo unutrašnje stanje.
Teža i kompliciranija odjeća. Za vrijeme ljeta dovoljno je staviti na sebe nešto čisto da nas pokrije. To nam pruža osjećaj lakoće - lakše se krećemo, manju težinu nosimo na sebi, nekako se osjećamo više "ljudski". Za vrijeme zime nije tako i moramo nositi teške čizme, jakne, pulovere, a i sa svime time nam je često svejedno hladno.
Nema praznika. Velikim djelom na psihu utječe i to što za vrijeme ljeta imamo više slobodnog vremena. To naravno ovisi od osobe do osobe, ali osobama koje se školuju cijelo ljeto je prazno i onda to vrijeme mogu koristiti za stvari koje ih usrećuju i opuštaju. Tko onda ne bi mrzio hladnu zimu kada pokuca na vrata i počne školska godina?
Hladnoća. Hladnoća utječe na tijelo na način da je koža suša, kosa ispucanija i mnogo drugih stvari... Čovjek se razboli lakše i onda se mora nositi sa prehladom dok je vani i dalje hladno. Svima nam je poznat crveni nos koji curi dok skidamo rukavice kako bismo maramicom obrisali nos, a zbog silnih slojeva odjeće koju imamo na sebi smo nekako posebno usporeni.
Zima zaista ima svojih predivnih čari, ali istina je da gore navedeni faktori znatno utječu na to da većina ljudi više voli ljeto.