Freud je vjerojatno izvršio najveći utjecaj na razumijevanje osobnosti nego bilo koji drugi mislioc, a na taj je način i definirao područje psihologije. Unatoč tome, postoji nekoliko dijelova Freudove teorije koje nisu uspjele proći test empirizma, zbog čega danas imaju manje utjecaja nego u prošlosti.
Prvo, pokazalo se da je jako teško testirati Freudovu teoriju jer su predviđanja koja daje često nejasna i neostvariva, a oni aspekti koje se moglo testirati nisu dobili puno empirijskih rezultata koji su ih podržali. Također, dosta toga se promijenilo od Freudovog doba jer su tada primjerice društva tolerirala široki spektar seksualnih praksi.
Konkretnije, malo je znanstvene potpore za većinu frojdovskih obrambenih mehanizama. Proseban je problem u ispitivanju frojdovskih teorija taj što se gotovo sve kosi s predviđanjem utemeljenim u Freudovoj teoriji u smislu uporabe obrambenog mehanizma. Čovjek koji izražava veliku ljutnju prema svom ocu, po Freudovoj teoriji, doživljava Edipov kompleks, koji uključuje sukob s ocem. No, na čovjeka koji ne izražava ljutnju prema ocu također se može smatrati da doživljava Edipov kompleks potiskujući bijes. Budući da je Freud pretpostavio da je i jedno i drugo moguće, a nije precizirao kada će se represija dogoditi ili neće, teoriju je teško krivotvoriti.
Naravno, pošteno bi bilo reći da Freudova teorija nije u potpunosti točna te da je s vremenom treba modificirati jer su rezultati novih studija postali dostupni.
Izvor:
http://www.opentextbooks.org.hk/ditatopic/27363
