Proučavajući mitove i religije različitih kultura Jung je primijetio da mnogi između sebe dijele slične uzorke, teme i simbole. To je bilo iznimno zanimljivo samo po sebi, ali u daljem istraživanju shvatio je da se ti isti simboli pojavljuju u snovima pacijenata koji pate od šizofrenije. To je bila fundamentalna točka u procesu razvijanja teorije o kolektivnoj svijesti kao dijelu psihe. Jung teoretizira da je Psiha kolektiv koji uključuje sve misli, ponašanja i osjećaje neke osobe.
Kolektivno nesvjesno se sastoji od arhetipova koji su univerzalni simboli, odnosno dijele ih svi ljudi bez obzira na kulturalnu pozadinu.
Zanimljiva stvar oko ove teorije i ono što je znatno razlikovalo Jungova stajališta od onih njegovih suvremenika je stajalište o psihološkom razvoju čovjeka; da djeca pri rođenju nisu tabula rasa; da su svi elementi prirode pojedinca prisutni od rođenja i da ih okruženje izvlači iz njih, a ne stvara. Teorija o kolektivnom nesvjesnom također je bila jedna od točaka razdora njegovog prijateljstva i surađivanja s Freudom koji nije priznavao nesvjesno kao nešto što ide dalje od osobnog nesvjesnog koje je objasnio kao „rupu“ potisnutih nagona.
Jung je do svojih teorija često dolazio empiristički- eksperimentalno te opservacijom i dokumentiranjem uzoraka i ponašanja. U znanstvenim krugovima se smatra da je doslovno tumačenje kolektivnog nesvjesnog pseudoznanstvena teorija. To je zato što je teško znanstveno dokazati da su npr. mitološke slike i simboli nasljedni i prisutni pri rođenju.
Ali neke strane ove teorije jesu dokazane npr. da čovjek nije tabula rasa; Jung je smatrao da su ljudi rođeni s „nacrtom“ koji je već u njima, nešto što je, iako kontroverzno u to vrijeme, danas prilično široko podržano zahvaljujući količini dokaza u životinjskom carstvu za različite vrste koje se rađaju s repertoarom ponašanja jedinstveno prilagođenim njihovom okruženju. Znanstvena disciplina koja se bavi time je etologija (ethology) koja sagledava ponašanje životinja kao evolucijski prilagodljivu osobinu.