Mucanje se javlja i kod djece i kod odraslih. Učestalije ga zamjećujemo kod djece zato što odrasli usvoje određene kompenzacijske strategije kojima ublažavaju taj poremećaj tečnosti govora.
Mucanje se prvi puta može javiti tek u odrasloj dobi, i to kao posljedica velikog stresa ili kao popratni simptom oboljenja ili ozljede u središnjem živčanom sustavu.
Kod djece se javljaju fiziološko, razvojno i neurogeno mucanje. S druge strane, kod odraslih se javljaju razvojno perzistentno mucanje, psihogeno mucanje i neurogeno mucanje.
Mucanje djece i odraslih karakteriziraju netečnosti u govoru, i to u obliku ponavljanja dijelova riječi (slogova) ili cijele riječi. Osim toga, javlja se i poremećaj govornog disanja zbog čega je narušena i dinamika govora.
