Stambenim kreditom financira se kupnja, izgradnja, obnova ili uređenje nekretnine. Banka odobrava kredit, ali za uzvrat traži različite instrumente osiguranja zbog dugoročnosti kredita (dospijeće između 20 i 30 godina). Čest primjer instrumenta osiguranja je upravo založno pravo na nekretninu zbog čega i dolazi do miješanje pojma stambeni i hipotekarni kredit. Neki ostali instrumenti osiguranja su jamac, police osiguranja i slično. Hipotekarni kredit je nenamjenski dugoročni kredit koje banke odobravaju, a za instrument osiguranja se koristi hipoteka na nepokretnu imovinu u korist banke (zajmodavca). Zbog toga što se hipotekarni kredit u RH smatra nenamjenskim gotovinskim kreditom kamatna stopa je u pravilu nešto niža u odnosu na druge nenamjenske kredite, ali je opet malo viša u odnosu na stambeni kredit iz razloga što mu nije definirana namjena. Visina hipotekarnog kredita se odobrava u iznosu 50-70% od procijenjene vrijednosti nepokretne imovine, što daje zaštitu banci u slučaju nemogućnosti vraćanja kredita. Zaključno, glavna razlika između ta dva kredita je u tome što je stambeni kredit namjenski, a hipotekarni kredit nenamjenski.