Danas, kad se prijenos podataka odvija sve više preko javne mreže, kriptografija se koristi za kodiranje (enkripciju, šifriranje) podataka uz pomoć algoritama za enkripciju s namjerom da se tajno i sigurno prenesu komunikacijskim kanalom do primatelja.
Algoritmi za enkripciju koriste „ključeve“ u obliku binarnih brojeva, načešće dužine od 40 do 128 bitova. Uz pomoć tog ključa podaci u binarnom obliku kombiniraju se s njegovim bitovima prema određenom matematičkom ključu, što rezultira dobivanjem šifrirane poruke koju je moguće slati putem javne mreže.
Djelotvornost kriptografije ovisi o algoritmu (pravila koja specificiraju metodu kriptiranja) koji se koristi i dužini ključa.
Sam postupak enkripcije može se provesti softverski (korištenjem nekih od kompjutorskih programa na kompjutoru opće namjene) ili hardverski (korištenjem namjenskih uređaja). Uprilog prvog je cijena, a drugog brzina