Question

Tko je bio Franjo Tuđman?

Answer 1

Franjo Tuđman bio je general, povjesničar i državnik (Veliko Trgovišće, 14. 5. 1922. – Zagreb, 10. 12. 1999.). Sudionik partizanskog pokreta od 1942., a od 1945. do 1961. u djelatnoj vojnoj službi na poslovima u Beogradu tijekom koje je postigao čin general-bojnika Jugoslavenske narodne armije. Od 1961. do 1967. bio je direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u kojem je otvorio nekoliko osjetljivih tema iz suvremene prošlosti, uključujući i preuveličan broj žrtava stradalih u Jasenovcu. To ga je dovelo u sukob s režimom, prijevremenog umirovljenja i isključenja iz Saveza komunista Hrvatske. Zbog političkog angažmana 1971. osuđen je na devet mjeseci zatvora, a zbog nekoliko izjava inozemnim medijima 1981. ponovno je osuđen, ovaj put na kaznu od tri godine zatvora koju je zbog bolesti dijelom izdržao.

Politički se ponovno aktivirao početkom 1989. kada je inicirao osnivanje Hrvatske demokratske zajednice s platformom prevladavanja ideoloških podjela u hrvatskom nacionalnom korpusu. S njom je pobijedio na višestranačkim izborima u proljeće 1990. i izabran je za predsjednika Predsjedništva, odnosno predsjednika Republike Hrvatske. Od svibnja iste godine do smrti najutjecajniji je hrvatski političar što je potvrdio pobjedama na predsjedničkim izborima 1992. i 1997. godine. Zahvaljujući polupredsjedničkom sustavu, imao je u rukama sve ključne elemente hrvatske politike: obranu, unutarnji red i vanjske poslove. U raspletu jugoslavenske krize zalagao se za konfederalnu Jugoslaviju, a potom neovisnu Hrvatsku. Umješnim vođenjem rata, usprkos nepovoljnim gospodarskim prilikama i nesklonome međunarodnom okruženju, dao je ključan doprinos stvaranju Republike Hrvatske kao samostalne države.

Answer 2

Dr. Franjo Tuđman (Veliko Trgovišče 14. svibnja 1922.-Zagreb, 10. prosinca 1999.) je bio hrvatski povjesničar, član HAZU-a, državnik i prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske, a predsjedničku dužnost je obnavljao od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. U mladosti je bio član Antifašističkog pokreta u kojoj je od 1941. obnavljao dužnost obavještajnog časnika. Studij je završio na Višoj vojnoj akademiji 1957. godine, dok vojnim činom general-majora (u hrvatskoj vojsci general bojnik) odlikovan 1960. godine. Godinu dana kasnije napušta vojnu službu i počinje se baviti znanstveno-istraživačkim radovima. Bio je ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest (tadašnjeg Instituta za historiju radničkog pokreta) i dužnost je obnašao od šest godina (1961. do 1967.), a kao izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu radio je od 1963. do 1967. Godine 1972. osuđen je na dvije dugogodišnje robije zbog "domoljublja", smatrajući da je njegov rad kao studenta povijesti bio u koliziji sa službenim publicitetom komunističke Jugoslavije; otpušten je sa izdržavanja kazne nakon 9 mjeseci. Nakon susreta sa švedskom televizijom, 1981. ponovno je optužen za "proturevolucionarno djelovanje"; u čemu je bio posebno "zamjerljiv" zbog amandmana jugoslavenske svrhovite reklame gotovo koncentracijskog logora Jasenovac, koja je zahtijevala "jasenovački mit" oko preko 700.000 stradalnika tog logora; ovaj nevjerojatno visok broj žrtava iskorišten je za de facto demoniziranje Hrvata, čije je domoljublje govorilo o najvažnijoj samoočiglednoj opasnosti za opstanak komunističke Jugoslavije. Godine 1989. godine pred raspadom jugoslavenske države, osniva HDZ i postaje predsjednikom stranke čiju će dužnost obnašati sve do svoje smrti. Nakon provedenih izbora 1990. godine izabran je za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1992. izabran je za prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske. U svome mandatu kao vrhovni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga vodio je obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Za predsjednika države ponovno je izabran 1997. godine, što mu je donijelo drugi predsjednički mandat, a stranka HDZ također pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. godine. Umro je 10. prosinca 1990. godine, nakon četrdeset dana liječenja u KBC Dubravi u Zagrebu. Pokopan je 13. prosinca 1999. u njemu u čast izgrađenoj grobnici na Mirogoju, iza crkve Krista Kralja. 

Comments

! ! Bravo dečko ! ! ! Odlična fotografija ! ! !‌

Answer 3

Svi ste dobro i lijepo odgovorili - ali, nitko nije dodao, da je isti, uz braću Veselica, bio osnivač hdz-a, ali, pošto je Udba odabrala tuđmana, radi, manje radikalnih stavova - istom je - za razliku od puno poznatijih hrvatskih velikana dala - Pasoš, sa kojim je obiša emigraciju - pokupo glasove - suradnike, i na taj način - poduprijet glasovima hrvatskog naroda - postao , što je postao.
Pamtimo ga - kao jednog rijetkog predsjednika jedne države, kome je na sahranu došao samo 1 predsjednik - ne računajući, ove iz raspale ,,,sfrj,, - ako, kažu, da čovjeka pamtimo po tome - tko mu  sve dođe na zadnje putovanje - ispada da i nije imao puno stvarnih prijatelja.
Žalosno -ali, istinito.
.

Answer 4

Fanjo Tuđman je jedini dobio najvišu političku titulu koju su potvrdili i novinari i nacija ! ! !

Franjo Tuđman je:

OTAC

DOMOVINE

! ! ! ! ! !

On je sa svojim najužim suradnicima stvorio Republiku Hrvatsku, samostalnu i neovisnu i demokratsku domovinu kakvu imamo i danas i svi Hrvati i oni koji žive s nama bi mu trebali biti zahvalni na tome!