Prvenstveno bih htjela naglasiti da u 21. stoljeću u kojem živimo ne bi trebalo dolaziti do ovakvih ni bilo kojih drugih tipova predrasuda posebice kada je zdravlje i uspostavljanje kvalitetnije egzistencije osobe u pitanju. No, predrasuda ima te ćemo se istih vrlo teško riješiti.
Kako odgovoriti na iznad postavljeno pitanje? Po mom mišljenju ne postoji jednoznačan i jednostavan odgovor.
Uvijek je poželjno vrlo pristojan i dobar odgovor započeti s naglaskom na obrazovanju. Time mislim na isticanje značenja koje stoji iza spomenutih radnih mjesta logopeda i edukacijskih rehabilitatora. Edukacijska rehabilitacija je znanstveno područje na kojem stručne osobe provode svoju stručnost te odgovornost u edukacijsko-rehabilitacijskoj praksi, a ponajviše uz provođenje profesionalne etike. U pitanju su individue koje se usavršavaju kroz cjeloživotno učenje.
Stoga, kada se pojedinac pronađe u situaciji u kojoj se od njega traži odgovor na određenu predrasudu i slično, vrlo jasno može objasniti sugovorniku da logopedi, edukacijski rehabilitatori ili bilo koji drugi zdravstveni djelatnik, usvajaju suvremeni pristup invaliditetu, a ta vrsta pristupa podrazumijeva pridržavanje ljudskih prava te razvija razumijevanje svih stupnjeva invaliditeta budući da ovdje nije riječ samo o određenom zdravstvenom oštećenju osobe već i o prilagodljivosti iste različitim okruženjima.
Cilj je osposobiti osobe s invaliditetom za kasniji produktivan rad, zapošljavanje ili pak olakšati njihovo bivanje što je više moguće. Bitno je osvijestiti da se ovdje ne pomaže samo osobama s invaliditetom već i njihovim roditeljima odnosno skrbnicima. Riječ je o hvale vrijednom zanimanju koje čini mnoge živote znatno lakšima i bogatijima, stoga smatram da je ovakav odgovor i više nego dovoljan da se izvuče jasna poruka te objašnjenje iz iste. 
