314 pregleda
Lovro Gorup u rubrici Priroda od Lovro Gorup [Superaktivan] (3.4k bodova)
promjena rubrike od Znatko
Tražim kratki opis pečenja i obrade porculana.

Prijavite se ili registrirajte kako biste odgovorili na ovo pitanje.

2 odgovor(a)

+4 glasa
Magdalena od Magdalena [Superaktivan] (4.7k bodova)

Porculan je vrsta keramike bijele boje načinjena od nekoliko vrsta gline s raznim primjesama. Točnije, porculan se izrađuje od smjese kremena, glinenca i kaolina, od kojih potonji određuje vrstu porculana. U slučaju da smjesa glina sadrži veći udio kaolina, radi se o tvrdom porculanu; dok se u slučaju manjeg udjela kaolina radi o mekom porculanu. Osim udjela ove vrste gline, tip porculana određuje i visina temperature pečenja - tvrdi porculan peče se na višim temperaturama od mekoga.

Postupak izrade porculana je slijedeći:

  1. Pomoću lončarskog kola ili upotrebom kalupa, a ponekad i ručnom obradom, oblikuju se predmeti od smjese glina. Smjesa se suši na zraku.
  2. Nakon sušenja, smjesa se peče u posebnoj keramičkoj peći kako bi očvrsnula. Nakon pečenja predmet se može, ali i ne mora, ukrasiti bojama otpornima na visoke temperature.
  3. Na tako nastali predmet nanosi se novi sloj početne smjese, samo što je u njoj sad manji udio kaolina. Ponovno se peče, ovaj put na nešto višoj temperaturi, kako bi dobio zaštitni sloj u vidu cakline.
  4. U slučaju da predmet želimo ukrasiti bojama koje nužno nisu otporne na visoke temperature, to se čini nakon drugog pečenja u kojem predmet dobiva caklinu. Tako nanesene boje nisu toliko trajne niti kvalitetne kao one koje se nanose prije zaštićivanja predmeta drugim pečenjem. Nakon drugog pečenja također se može nanijeti i pozlata
 
+4 glasa
Marko Bruno od Marko Bruno [Aktivan] (257 bodova)

Porculan pripada skupini bijelih keramičkih proizvoda koji su tvrđi i otporniji od stakla te nepropusni za vodu i plinove, a karakterizira ih sjajan i staklast lom. Polazni materijal za izradu porculana je smjesa kaolina, kremena i glinenca. 

Kaolin ili porculanska zemlja je vrsta gline bjelkaste boje koja u doticaju s vodom postaje plastična, a u čistom stanju (mineral kaolinit) se koristi za izradu porculana.

Dobivena smjesa se na lončarskom kolu, lijevanjem u kalupe ili ručnim oblikovanjem  oblikuje u predmete kao što su šalice, tanjuri, vaze, vrčevi, zdjele i figure. Oblikovani se predmet zatim suši na zraku i peče na 900 °C u keramičkoj peći tunelskog ili komorno okruglog oblika, gdje očvršćuje djelovanjem topline. Potom se na izrađeni predmet postupkom uranjanja nanosi kaša (vodena suspenzija kaolina, kremena, vapnenca i glinenca) čiji je sastav sličan početnoj smjesi, ali s manjim udjelom kaolina te se ponovno peče, ovaj puta pri višoj temperaturi od 1400 do 1500 °C. Sekundarnim procesom pečenja predmet dobiva caklinu koja se u potpunosti stapa s podlogom i daje joj čvrstu i sjajnu površinu. 

Caklina ili glazura tanak je staklasti sloj kojim se prekrivaju porculanski predmeti zbog povećanja otpornosti i nepropusnosti.

Gotov predmet ukrašava se umijećem bojanja ili pozlatom, a boje za oslikavanje razlikuju se prema razini osjetljivosti prema visokim temperaturama. Boje koje dobro podnose visoke temperature nanose se nakon prvog pečenja, ali prije glaziranja, pri čemu ostaju potpuno zaštićene naknadno stvorenom glazurom. Obratno, boje osjetljive na visoke temperature nanose se na već pocakljeni predmet pa se nisu trajne i lako se oštete jer nisu zaštićene caklinom. Valja napomenuti da je paleta boja što ne podnose visoke temperature puno bogatija, međutim, takve boje nisu toliko sjajne kao one koje trpe visoku termičku obradu. 

S druge strane, pozlata se nanosi uljnom suspenzijom fino raspršenog zlata ili otopinom spojeva koji sadrže zlato u ulju, a nakon toga pažljivim zagrijavanjem na vatri. 

Postoje dvije glavne vrste porculana: meki i tvrdi. Tvrdi porculan razlikuje se od mekoga po tome što sadrži veći udio kaolina i peče se pri višim temperaturama, a pretežito mu pripada pravi europski porculan. U meki porculan ubrajaju se kineski i japanski porculan, karakteristični po raznolikosti boja i zelenkasto-modroj glazuri, francuski "frite"-porculan boje mliječnog stakla, te engleski koštani porculan koji je ujedno blještavo bijel i djelomično proziran. 

Specifičan je takozvani biskvit-porculan koji je žućkast, pomalo hrapave površine i bez glazure te svojim izgledom podsjeća na mramor. 

 

IZVOR: 

Slična pitanja

2 odgovora 603 pregleda
1 odgovor 1.1k pregleda
3 odgovora 141 pregleda
1 odgovor 61 pregleda
Lovro Gorup 27.09.2020. pitanje u rubrici Priroda od Lovro Gorup [Superaktivan] (3.4k bodova)
1 odgovor 92 pregleda

Gdje pratiti Znatka?



[ Pretraživanje Znatka ]

8.4k pitanja

13.6k odgovora

2.8k komentara

1.3k korisnika

...