Rekao bih da velikim dijelom jesu. Neki ljudi su vrlo komunikativni i društveni po samoj svojoj prirodi, dok su drugi puno povučeniji i teže se sprijateljuju s novim ljudima, te im je ugodnije negdje gdje nema previše drugih ljudi.
Samim time, ovi komunikativniji i društveniji ljudi imaju puno razvijenije i bolje komunikacijske vještine, te se lakše sporazumijevaju sa nepoznatim ljudima. Oni su također i opušteniji u takvim razgovorima jer se stalno druže, stalno upoznaju nove ljude i to im je već postalo sasvim normalno.
S druge strane povučeniji ljudi i ljudi koji više vole i cijene mir i samoću, puno teže dospijevaju u kontakt sa drugim ljudima. Njima se neki poslovni ili bilo kakav razgovor čini kao gotovo nepremostiva prepreka te se iznimno muče sa savladavanjem neke vrste straha, odnosno treme pred sami razgovor.
Naravno, postoje i predavanja na kojima se može dosta naučiti o komunikacijskim vještinama, pa to može biti od pomoći ovoj drugoj vrsti ljudi. No, rekao bih da je veći dio prirodno usađen u svakog čovjeka.
