Pošto sam još uvijek vrlo mlada (22 godine), moja sjećanja iz puberteta su još vrlo svježa pa mogu dati poneki koristan savjet.
Samokontrola roditelja je najvažnija. Tinejđeri imaju tu lošu naviku da većinu vremena provociraju, te se ponašaju nezainteresirano, povučeno i ponekad sebično. Uz to, lako ih je iživcirati i dotaknuti neku bolnu točku, jer ih u tom razdoblju ima mnogo. Ono što je meni u tom razdoblju trebalo je prostor da upoznam sebe i da se naučim samostalno nositi sa svojim emocijama i potrebama, jer kasnije u životu svi želimo postati samostalne odrasle osobe. To ne znači da ih pustite da sve rade sami, već da dozvolite da istražuju ono što ih zanima i ne namećete svoje mišljenje, i vrlo je važno da uvažavate mišljenje svojeg pubertetlije. Tada se osjećamo neshvaćeno i zbunjeno, jer nam se puno novih iskustava dešava. Kada izlazi van, dozvolite malo dulji ostanak ili barem onoliko koliko ostaju vršnjaci. Budite uvijek spremni za razgovor kada vidite da je dijete potišteno, nježno se odnosite prema problemima koji ga tište kako bi ono znalo da ima vašu podršku te da ste uvijek spremni dati savjet i pružiti utjehu. U tom trenutku ste njegovi roditelji i razvija se odnos koji može biti prijateljski ili striktno autoritativan, u kojem slučaju će se tinejđer zatvoriti u sobu sa svojim mislima i vrlo vjerovatno vas isključiti iz svog života.
Uz sve ovo, to su godine kada iz djeteta polako izrastamo u odraslu osobu, te ga tako morate početi tretirati. Mojim roditeljima, a vjerujem i svim drugim roditeljima, je to vrlo teško zato što vaše dijete prestaje to biti i postaje svoja osoba. Zato je vrlo važno da dajete dovoljno prostora za razvitak, ali ako vidite da ide krivim putem morate biti spremni uskočiti i preusmjeriti ga.
Ovdje su velike šanse i za slomljeno srce, bilo u vezi ili prijateljstvu. Tada pada samopouzdanje i dolazi do onih poznatih rečenia "bit ću zauvijek sam i ne želim više imati posla sa tim". Tada tu uskače roditelj koji vraća nadu i uz neko omiljeno jelo ili zabavan obiteljski izlet, i razgovor, podiže raspoloženje i bude svome djetetu prijatelj.
Budite spremni i na mnoge radikalne promjene te ih pokušajte prihvatiti, ako one nisu trajno štetne za njegov život.