57 pregleda
Marija Miha u rubrici Društvo od Marija Miha [Ekstraktivan] (5.3k bodova)

Čula sam da s obzirom na vježbe (poze) joge koje uključuju dodir osoba često zbog mizoginije, striktne autoritarnosti i pretpostavljenog pristanka (možda su ova dva neki novi pojmovi u našem društvu, ali nisu i u svijetu!) u nekim modernim civilizacijama i dalje ugrožavaju neke praktikante joge. Ovakva učestala ponašanja na satovima joge datiraju od najmanje prije jednog stoljeća, a zadržala su se u manje razvijenim civilizacijama i dan danas. Takvi stavovi će ostati kod pojedinih praktikanata samo ako se oni ne propitkuju... tj. ako svi skupa kao zajednica ne poradimo na njima.

Što vi mislite o takvim ljudima i što tu možemo napraviti kao društvo?

* povezano sa odgovorom na pitanje: Smatra li crkva bavljenje jogom neprihvatljivim?

Prijavite se ili registrirajte kako biste odgovorili na ovo pitanje.

1 odgovor

+6 glasa
Paulina Lančić od Paulina Lančić [Aktivan] (326 bodova)
Dodir stranca mnogima je neugodan i mislim da nije nužno povezan ni sa kojim gore navedenim fenomenom. To je generalno stvar odgoja i odrastanja u društvu u kojem te od malenog uče da se ne družiš s nepoznatima. Neminovno se ovakav svjetonazor odražava i na paktikante joge, ukoliko dolaze iz takve sredine. Socijalizacija se uči kroz razdoblje ranog djetinjstva, te najčešće potiče iz roditeljskog modela ponašanja, te ju je u odrasloj dobi teško korigirati. Želim reći da usvojena ponašanja moraju izaći na površinu i prilikom vježbanja joge. To posebno dolazi do izražaja ukoliko se radi o osobama koje su samo 'vježbači', odnosno koje se ne vode temeljnim principima jogističkog svjetonazora. Mnogo ozbiljniji problem je generalni strah od tuđih dodira. Takva osoba ima otpor prema svim oblicima tekstilne blizine, a ne samo sa strancima. Znanstvenici tumače da takav strah proizlazi iz traumatičnih događaja, najčešće u djetinjstvu. Strah od dodira može biti i dio opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Širenju straha od dodira doprinijelo je i seljenje ljudi sa sela u gradove, te otuđenje koje je tu nastalo. Ljudi u gradovima vode izoliraniji način života te su posvuda stranci. Osobi koja dolazi iz manjeg mjesta to predstavlja stres. Razvija se nepovjerenje. Ukoliko pak ima i negativna iskustva u novom životnom prostoru, to će ostaviti traga. Teško je formirati jedinstveno mišljenje ili strategiju koja bi razriješila problem uske skupine poput pojedinih praktikanata joge koji imaju taj problem. Sa svakim bi bilo potrebno raditi ponaosob da se vidi gdje je korijen problema. S druge strane, prema nekim studijama pet do šest zagrljaja dnevno čini život svakom od nas sretnijim, ljepšim i dužim. Prema mišljenju psihologinje  Virginie Satir čovjeku je potrebno četiri zagrljaja dnevno da bi preživio. Osam zagrljaja dnevno potrebno nam je da bismo se održali. A da bismo napredovali trebamo dvanaest zagrljaja dnevno.

S obzirom da nam je uskoro Međunarodni dan zagrljaja (21.1.) ne preostaje nam ništa drugo već da se grlimo što je više moguće
Darko Međimurec od Darko Međimurec [Turboaktivan] (24.8k bodova)
Bravo! Baš lijep odgovor. :)

Slična pitanja

1 odgovor 149 pregleda
4 odgovora 943 pregleda
2 odgovora 150 pregleda

Prva konferencija u Hrvatskoj namijenjena virtualnim asistentima i svima koje zanima svijet virtualne asistencije.

Zagreb, 21.10.2022.

Ulaznice putem ENTRIO sustava

Medijska platforma Znatko

NAJNOVIJE VIJESTI

Impressum | Znatkova redakcija

Gdje pratiti Znatka?



[ Pretraživanje Znatka ]

8.8k pitanja

14.1k odgovora

3.0k komentara

1.4k korisnika

...