Onaj koji radi, sigurno će barem jednom u životu u nečemu pogriješiti, dok onaj koji ne radi, te pogreške ne može niti napraviti. Međutim, greške u životu su nešto što nas uči. Svake greške koje smo napravili u životu, pa bilo da su vezane za posao ili za neke druge situacije, uče nas kako da postanemo bolji, da se usavršujemo, da ne radimo više te iste greške. Učenje iz svojih grešaka je nešto što nas jača, omogućuje nam da se "podignemo" na višu razinu, da se možda usmjerimo u nekom drugom smjeru kojim ćemo postati snalažljivi, kreativniji, promišljeniji.
Često sam se u životu susrela s razmišljanjem: "Pa onda mi je bolje da ne radim, pa neću niti griješiti", ali smatram da je to pogrešan pristup jer na takav način sami sebi ograničavamo brojne prilike i mogućnosti u životu, ne dopuštamo si taj osobni rast, ne mičemo se s te iste "točke" na kojoj smo trenutno.
S tom izrekom je povezana i ova: "Griješim, dakle učim". Takvim načinom razmišljanja, greške nam u životu neće predstavljati nešto loše, nego baš suprotno, nešto iz čega ćemo izvući pouku i ne ponavljati je.