Nova presuda ESLJP – Kovačević protiv RH
Nedosuđivanje troškova ustavnosudskog postupka podnositelju zahtjeva nije bilo u skladu sa zahtjevima prava na pošteno suđenje
Dana 12. svibnja 2022. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je presudu u predmetu Kovačević protiv Hrvatske, koju je donio 29. ožujka 2022. većinom od 5 sudaca. Utvrdio je povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nedosuđivanja troškova ustavnosudskog postupka podnositelju zahtjeva.
Predmet spora odnosio se na troškove postupka pred Ustavnim sudom. Nadležni Centar za socijalnu skrb (dalje: Centar) pokrenuo je izvanparnični postupak radi lišenja poslovne sposobnosti podnositelja zahtjeva, a domaći sudovi prihvatili su taj zahtjev. Ustavni sud je prihvatio podnositeljevu ustavnu tužbu, ukinuo je presude domaćih sudova, ali je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova, pozivajući se na odredbu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu da svaki sudionik u postupku pred Ustavnim sudom snosi svoje troškove, osim ako Ustavni sud ne odluči drugačije. Općinski sud je u ponovljenom postupku odlučio da svaka strana snosi svoje troškove, budući da podnositelj pred tim sudom nije postavio zahtjev za naknadu troškova.
Europski sud je smatrao da je odbijanje Ustavnog suda da podnositelju zahtjeva dosudi troškove podnošenja ustavne tužbe, na temelju pravila sadržanog u članku 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, predstavljalo ograničenje njegova prava na pristup sudu koje, iako je slijedilo legitiman cilj, nije bilo razmjerno u specifičnim okolnostima ovog predmeta. Naime, domaći izvanparnični postupak bio je od “egzistencijalne važnosti” za podnositelja zahtjeva, jer se odnosio na pitanje njegove poslovne sposobnosti, te mu je zbog složenih pitanja pomoć odvjetnika pred Ustavnim sudom bila nužna, a trošak ustavne tužbe u iznosu od 6.250 kuna (815 EUR) bio je značajan financijski teret za prosječnog građanina, posebice za osobu s niskim primanjima poput podnositelja čiji su se mjesečni prihodi sastojali od 1250 kuna invalidnine. Nadalje, dosuđivanje ustavnosudskih troškova podnositelju zahtjeva ne bi imalo nikakav obeshrabrujući učinak na Centar koji je pokrenuo postupak, zato jer je ustavnosudski postupak formalno jednostranački postupak u kojem Centar nije sudjelovao. Stoga, trošak podnošenja ustavne tužbe ne bi pao na teret Centra koji je postupao u skladu sa svojim ovlastima.
Naposljetku, Europski sud je napomenuo da je naprijed primijenjena odredba dopuštala određenu fleksibilnost odstupanja od pravila snošenja vlastitih troškova, ali da Ustavni sud nije dao smisleno obrazloženje za odluku o nedosuđivanju ustavnosudskih troškova podnositelju. Prema tome, došlo je do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.
Europski sud je podnositelju zahtjeva dosudio 815 eura naknade za materijalnu i 3.000 eura za nematerijalnu štetu zbog povrede Konvencije, te 2.500 eura troškova postupka.
Ova presuda nije konačna. Postat će konačna ako niti jedna strana u roku od 3 mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje presude odnosno kada odbor odluči o eventualno podnesenom zahtjevu ili kada veliko vijeće Europskog suda donese presudu. Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
